STRAH
Vijekovi se stiskaju
u mojoj pdsvijesti.
Sanjam…
Sanjam a ne znam,
da li su ti snovi
već proživljeni životi,
ili mi davni vijekovi
kazuju budućnost.
Gledam…
Gledam oko sebe,
a ne znam da li sanjam.
Strah me je da se probudim,
jer ako ne sanjam,
bojim se da ću budjenjem nestati,
a odakle i gdje nestati?
Iz života?
U neki drugi život, možda?
A život ovaj i život onaj,
su samo dio
jednog neprekidnog toka.
Poput vode žuborave!
Sad je voda, sad je oblak,
sad je java, sad je san,
smjenjuju se noć i dan…
Sad na zemlji, sad medj’ oblacima…
Svejedno, ništa ne razumijem,
samo se bojim budjenja!
(C) Miro Beribaka
Најновији коментари